Nova studija sugeriše da bi sonda NASA – Dragonflaj – mogla da otkrije nešto neverovatno dok je letela iznad jezera na Saturnovom mesecu Titanu: blistave strukture koje podsećaju na prve oblike života na Zemlji.
Titan je, uprkos svom ledenom okruženju, u nekim aspektima iznenađujuće sličan našoj planeti. Njegova površina je prekrivena ogromnim jezerima i morima, ali umesto vode, oni su ispunjeni tečnim ugljovodonicima kao što su metan i etan.
Poput vodenog ciklusa na Zemlji, ove tečnosti isparavaju, formiraju oblake i vraćaju se na površinu kao kiša, stvarajući dinamičan sistem koji bi mogao biti ključan za nastanak života.
Recept za protoćeijsku supu
U novoj studiji, objavljenoj u časopisu „International Journal of Astrobiology“, naučnici istražuju mogućnost formiranja protoćelijskih struktura zvanih vezikule. To su jednostavni mehurići koji se sastoje od membrane koja okružuje tečnost u unutrašnjosti, veoma slična biološkim ćelijama. Njihovo postojanje bi ukazivalo na povećanje reda i složenosti, što su nužni uslovi za nastanak života.

Prema teoriji, proces počinje metanskom kišom, koja donosi posebne molekule, nazvane amfifili, iz atmosfere na površinu jezera. Ovi molekuli se zatim akumuliraju i formiraju tanak sloj na površini. Kada nove kapi kiše pogode ovaj sloj, oni stvaraju prskanje, a kapljice koje odbijaju u vazduh su obložene ovim slojem. Ponovnim padom u jezero, kapljice takođe dobijaju drugi sloj, stvarajući stabilnu dvoslojnu membranu, ključnu komponentu biološke ćelije.
Evolucija na delu?
Jednom formirane, ove dvoslojne vezikule prolaze kroz proces koji podseća na prirodnu selekciju. Prema teoriji, samo najstabilnije vezikule bi se akumulirale tokom vremena, dok bi se manje stabilne propadale. Takav proces selekcije, objašnjavaju naučnici, predstavlja osnovni evolucioni korak ka povećanju složenosti i funkcionalnosti.
Ako se ovaj proces zaista dogodi na Titanu, to bi imalo ogromne implikacije na naše razumevanje kako život može nastati iz nežive materije.
Šta budućnost nosi
Da bi potvrdili ovu hipotezu, naučnici bi mogli da koriste lasere i spektroskopiju za traženje amfifila u atmosferi Titana. Nažalost, predstojeća misija NASA – Dragonflaj – neće nositi instrumente za direktnu detekciju ovih vezikula.
Ipak, sonda, koja bi trebalo da stigne na Titan 2034. godine, sporovešće detaljnu hemijsku analizu površine. Njeni podaci mogli bi otkriti da li postoje uslovi za složene hemijske procese i na taj način nam pomoći da odgovorimo na jedno od najvećih pitanja: da li je život u univerzumu uobičajena pojava ili je Zemlja samo srećan izuzetak.
Izvor: Index